KAKO SE U BLATU KALIO PLEMENITI METAL Iz atletske 'radionice' Gordane i Nena Šeparovića iskovane su četiri medalje sa Svjetskih otočkih igara!

Kategorija: Atletika Objavljeno: 29 Svibanj 2020

Krajem prvog i početkom drugog desetljeća ovog stoljeća, nekako baš u ovo vrijeme, kraj svibnja i početak lipnja za korčulanske sportaše bilo je redovito vrijeme natjecanja na Svjetskime otočkim igrama.

Osam puta u nizu sudjelovali su na Igrama, u društvu sportaša sa 20-tak svjetskih otoka, među kojima i onih velikih svjetskih 'škoja' - Sicilije, Sardinije, Korzike, Martiniquea, Guadeloupea, Kanarskih , Baleraskih i Azorskih otoka, Malte , Cipra , Krfa, Krete, Jerseya … Prvi put Svjetske otočke Igre upoznale su otok Korčulu na Siciliji 2006.g., a korčulanski' oproštaj' od Igara zbio se 2013.g. na Korzici,a već na svom drugom sudjelovanju otok Korčula je imao medalju….

Naši mladi sportaši u dobi od 12 do 14 godina redovito su sudjelovali i u muškoj i ženskoj konkurenciji, u rukometu plivanju, stolnom tenisu, tenisu i atletici tada službenim sportovima Igara, a jednom su nastupali i u demonstracijskim sportovima taekwondou , boćanju , nogometu…

'Od Korzike do Korzike' otok je Korčula osvojio je tako ukupno šest medalja - tri srebra i tri bronce ! Od toga atletska ekipa priskrbila je čak četiri – dva srebra i dvije bronce ! Uz to još niz sjajnih rezultata ostvarila je ekipa koja je redovito dolazila iz Blata, iz tamošnje Osnovne i Srednje škole koju je vodio, a i danas vodi bračni par Gordana i Neno Šeparović .

' Moram biti iskren da je atletika u našim školama najviše napredovala zahvaljujući Gordani. Ona to već godinama, recimo tako, 'pribire' u Osnovnoj , a ja dočekam u Srednjoj i 'dotjeram' rekao nam je Neno Šeparović.na početku malog atletskog podsjetnika sa Igara

Na tim prvim Igrama za Korčulu 2006.g. u Siracuzi i Palermu otok Korčula nije imao atletsku ekipu. Neno Šeparović je tamo bio voditelj stolnotenisku momčad. Nismo ga pitali ali zasigurno su on i njegova supruga Gordana i tada iz prikrajka 'ispitivali teren' i pripremali se kako bi u slijedećem nastupu otok Korčula imao i predstavnike u 'kraljici sportova ! Tako je i bilo…

Te 2007.g. Igre su se održavale u više gradova Korzike . Otvaranje je bilo je u Bastiji, a glavna natjecanja u glavnom gradu Ajacciju . Pored standardnih sportova održavala su se tada i natjecanja u nekoliko demonstracijskih sportova , zbog čega je korčulanska sportska ekspedicija tada imala nikad više, preko 104 člana!

' Tamo smo prvi put putovali sam atletskom ekipom. Usprkos tome očekivali smo medalju . U bacanju kugle predstavljao nas je Ivan Žanetić. Otišao je tamo sa ' strašnim' rezultatom , u to vrijeme bacao je preko 16 metara ! Nažalost na Korzici nije uspio to ni blizu ostvariti, bacio je negdje oko 13 i pol metara i na kraju zauzeo 4.mjesto', započeo je Neno svoju 'atletsku štoriju' . Ni dan danas nije mu jasno što se tada Ivanu dogodilo ...

' Ne znam… Možda u psihološkom dijelu nije bio spreman za takvo natjecanje, možda nije bio taj natjecateljski dan – njegov dan !?! Nakon tih Igara na Korzici imali smo par mjeseci kasnije Atletsko natjecanje Srednjih škola u Makarskoj i Ivan je tada bacio 'svojih' 16 i više metara!?

Ne treba napominjati da bi i sa 15-tak , a kamoli ne sa 16' i kusur' metara Ivan tada uvjerljivo bio prvi i osvojio zlatnu medalju na Igrama. No tehničke discipline su takve, dogodi vas se loš dan baš onda kada se najmanje očekuje..

Na Korzici je u dakako bilo još jako dobrih rezultata atletičara iz Blata u njihovom debiju na Igrama.

' Veliki je uspjeh , zapravo naš najvrjedniji rezultat tada bilo je finale u sprinterskoj disciplini, na 100 metara. Marko Padovan bio je peti, šteta za njega da se kasnije nije nastavio baviti atletikom jer bio je po meni veliki talent'.

Ono što tada nije uspelo atletičarima napravile su na Korzici 2007.g. – tenisačice ! Podsjetimo se otok Korčula okitio se tada prvom medaljom uopće na Igrama. Donijele su je Andrea Blažević i Marina Prosenica osvojivši srebro u ekipnom natjecanju.

Nakon tog drugog nastupa mladih korčulanskih mladih sportaša na Svjetskim otočkim igrama, slijedeće godine očekivao ih je najduži i najzahtjevniji put.

Daleki francuski prekomorski i teritorij u Karibima , otok Guadaloupe. Najduže putovanje, najduže natjecanje i zbog ne baš čestih avionskih letova i najduži boravak na jednom od otoka domaćina Igara. Deset dana boravka i sjajnih šest ana natjecanja u karipskom ambijentu. Među desetak sportova atletsko je natjecanje, uz sudjelovanja tradicionalno u tom sportu jakih otoka Guadeloupa, Martinqua, Azora, Mayottea, Sicilije i Sardinije bilo posebno kvalitetno i zanimljivo natjecanje. No i u takvoj konkurenciji Nenova i Gordanina atletska 'radionica' imala je svoje 'eksponate' . Mala ekipa nije doduše uzela medalju,a imali su iznimno jakoj konkurenciji i jedan zapažen rezultata.

'Putovali smo tada sa četveročlanom atletskom ekipom, dvije atletičarke i dva atletičara i ostvarili jedno 8.mjesto, našeg Anta Padovana u skoku u vis', nastavio je Neno atletsku kroniku korčulanskog sudjelovanja na Igrama.

A onda se slijedeće 2009.g. putovalo u Španjolsku, na Balearsko otočje. Na Mallorci stigla je i prva atletska medalja za otok Korčulu!

' Dogodilo se to u skoku u vis kada je Nikola Damjanović sa preskočenih 1.81 m osvojio brončanu medalju. Zapravo oba naša skakača, Nikola Damjanović i Ante Padovan imali su isti rezultat , ali je Nikola imao jedan pokušaj manje pa mu je pripala bronca ,dok je Ante je na kraju bio četvrti. U svakom slučaju našoj atletskoj ekipi Mallorca je ostala u doista lijepom sjećanju.

Na Mallorci se dakle moglo lako dogoditi da obojica , i Nikola i Ante budu - brončani . No vratilo se to atletskoj družini i otoku Korčuli već slijedeće 2010.g. godine kada je na Igrama održanima usred Atlantika, na portugalskim Azorima gdje je 'visaš' Nikola Damjanović jednostavno – eksplodirao! Bilo je ta baš na današnji dan prije deset godina, 29.svibnja 2010.g. !

'Nikolina srebrna medalja tada je za sve nas vrijedila baš kao – zlatna! Ne smije zaboraviti da je u to vrijeme suvereni vladar u toj konkurenciji bio je jedan mladi Sicilijanac , nažalost zaboravio sam mu ime. Na Igre je stigao rezultatom, za taj uzrast fenomenalnih 2.08 m, bio jedan od najtalentiranijih svjetskih skakača u vis! Apsolutni favoriti, ali su mu se ipak 'tresle gaće' kada je naš Nikola tamo prvi put u životu preskočio 1.96 i to iz prvog pokušaja! Sicilijanac je sa tom visinom imao problema, morao taktizirati i odlučio skakati na 1.98 i iz trećeg pokušaja to preskočio. Kasnije je rasterećen naravno preskočio 2.05 i osvojio zlatnu medalju, a Nikola je sa 1.96 osvojio srebro. Treba reći i da je tada , nažalost danas pokojni Luka Sardelić u kugli zauzeo 5.mjesto.

Nikola je tada sjeća se i autor ovih redaka, zapravo napravio pravo malo atletsko čudo. Preskočio je osam centimetara više od svog tadašnjeg osobnog rekorda i petnaest više od onog brončanog skoka prethodne godine na Mallorci! Nakon završetka Srednje škole u Blatu , Damjanović se kao student bavio skokom uvis i nastupao neko vrijeme za Atletski klub ' Zagreb Ulix'.

Otok Sam Miguel i glavni grad Azorskog otočja Ponta Delgada sportašima otoka Korčule ostao je doista u lijepom sjećanju. Jer uz Nikolino srebro do bronce su stigli i korčulanski rukometaši. Općenito Igre na Azorima bile su nekako korčulanskim otočanima 'najbliže srcu'… Mali gradić, male udaljenosti između smještaja i sportskih borilišta. I na povratku jednodnevni razgled portugalske prijestolnice Lisabona, slično onom povratku dvije godine prije sa Guadeloupa, kada se čekajući let za 'Lijepu našu' uspjelo napraviti i jednodnevni razgled čarobnog Pariza…

Slijedila je 2011.g. i na Siciliju' drugi pohod korčulanskih sportaša i atletske ekipe iz Blata

'Tri četvrta mjesta , taj smo se put dobro- nadrvenili', podsjetio nas je Neno duhovito, baš onako u svom 'blajskom stilu.

' Ostali smo bez medalje! Četvrte su bile Petra Mirošević u skoku u dalja i Marija Matulović u skoku u vis, te Luka Sradelić u bacanju kugle. Sve dakle u tehničkim disciplinama , koje su nam općenito išle puno bolje. Razumljivo jer uvjete za sprinterske discipline u Blatu i na otoku Korčuli nismo ni tada, a ni danas ih nemamo'

Što se medalja tiče , nekako u stilu 'toplo-hladno' nastavilo se slijedeće godine na Sardiniji. Te 2012.g. u Caglariju otok Korčula je zahvaljujući atletičarskoj ekipi opet okitio medaljom .

'Tomislav Nadilo tada je osvojio srebrnu . Svoju prvu od dvije medalje sa Igara preskočivši tada 1.78 m . Ante Padovan je ušao u finale ponovivši uspjeh svog brata Marka iz Korzike 2007.g. na 100 metra i bio sedmi. Petra Mirošević na kraju je zauzela 7.mjesto u finalu u skoku u dalju, dok je u bacanju kugle Luka Sardelić opet bio četvrti.

Moramo se pritom vratiti na Nikolu Damjanovića i reći da osim na onim Igrama kada je bio drugi iza onog 'nedodirljivog' mladog Sicilijanca, na svim Igrama na kojima je Korčula sudjelovala da bi sa onih 1.96 bio zlatni!

Zadnje pak sudjelovanje otoka Korčule uopće na Igrama uslijedilo je slijedeće 2013.g.. Opet se putovalo i to drugi put na Napoleonov rodni otok. Igre su se tada održavale dakle opet na Korzici , ovaj put samo u Ajacciju. I mladi korčulanski sportaši opet su se vratili s medaljom. I opet je, pogađate, u glavnoj ulozi bila - atletska ekipa!

'Tomislav Nadilo osvojio je tada brončanu medalju, drugo svoje odličje nakon srebra sa Sardinije . Sjećam se bilo je to po jakom vjetru i jako lošim uvjetima,a usprkos tome ostvario je sličan rezultat kao i u Cagliariju godinu prije. Naši atletičari imali su i tada nekoliko odličnih rezultata. Ante Padovan se tada uspio plasirati u čak dva finala i oba osvojio 5. mjesta - u skoku u dalj i na 100 metara. U skoku u dalj Nikolina Cetinić zauzela je 5.mjesto . Jurica Bačić osvojio je pak 5.mjesto u kugli, a u finalu 100 metara Ema Šeparović bila je osma. Dakle sa broncom još i četiri - peta mjesta !

Sportašima otoka Korčule, pa tako i atletičarima koji su redovito stizali iz Blata to je ujedno bio i zadnje sudjelovanje na Svjetskim otočkim igrama !

'Šteta da se dogodilo. S vremenom osim Grada Korčule i općine Blato ostale naše općine više nisu pokazale interes da se nastavi članstvo u COJI-u i sudjeluje na Igrama . Po meni se to uz neke strože kriterije sudjelovanja sportaša, dorade u financiranju i pronalaženju sponzora moglo i dalje nastaviti. U međuvremenu na Korčuli se pojačala sportska infrastruktura, izgradio se Zimski bazen u Korčuli, Vela Luka dobila sportsku dvoranu, Smokvica školsku sportsku dvoranu, imali bi mladi sportaši našeg otoka i dalje itekako što pokazati. Bila bi im to na određeni način nagrada za njihov rad i trud. A da o promidžbi otoka da i ne govorim , ' kaže nam Neno Šeparović dodajući da u Blatu , u Osnovnoj i Srednjoj školi usprkos tome što se više nije putovalo na Igre atletika - nije stala …!

'Skoro smo svake godine u pojedinim disciplinama , bilo u muškoj ili ženskoj konkurenciji sudionici Završnice srednjoškolskig Državnog prvenstva. Prošle godine recimo naš učenik Frano Gugić inače iz Račišća je u kugli je na Državnom osvojio srebrnu medalju. Šteta zbog korone ove godine, je se nije se išlo na Prvenstvo. A imali smo 'jadno' dobru atletsku generaciju.. . Kao primjer recimo Mate Bačić u skoku u vis sa preskočenih 1.91 imao je zasigurno tamo 'što reći' . Naravno i na Igrama otoka da se kojim slučajem tamo putovalo,a gdje se nažalost što se otoka Korčula tiče nije bilo već punih - sedam godina!